Crofton, Maryland

Iako su prve senzacionalističke priče krenule još 2002. Godine kada je u jednom jezercu Crofton u Marylandu, SAD pronađena channa argus, poznatija pod imenom Sjeverna zmijoglava, zapravo je prava pomama za ovim ribama (što u pozitivnom, što negativnom smislu) počela kada je National Geographic proširio vijest u svom programu dugometražnim dokumentarcem o ovoj ribi. Jedna potpuno obična riblja vrsta je postala „fishzilla“ ili „frankenfish“.

Senzacionalistički naslovi su zvučali vrlo slično ovome: „Može narasti više od jednog metra, hoda po zemlji i ima zube poput morskog psa!“ Zapravo… istina je. Channa argus naraste do jednog metra (zabilježen je jedan „slučaj“ od 1.5 m), zbilja može preživjeti dugo na suhom ( ali zapravo joj ne narastu noge i ne počne hodati po zemlji,) i… pa, ima zube. Prava istina je da je nekoliko neopreznih neznalica diljem SAD-a pustilo ovu vrstu zmijoglave u prirodu. Istina je i da je ta riba vrlo invazivna vrsta. Dakle, da – zbilja je opasna za ekosistem iz kojeg ne potjeće.

Zašto je to tako?
Channa argus potjeće iz sjevernih i srednjih djelova Kine, te Sjeverne Koreje. Od tamo je prenesena u Japan, a jedan dio čak u Rusiju. Zbog njene visoke prilagodljivosti na niske temperature i vode sa iznimno niskom razinom kisika – mogu se nastaniti gotovo svugdje.

Channidae

Nadalje, rod zmijoglavih (channidae) broji vrlo velik broj vrsti od kojih je većina tropsko i nedovoljne velićine da bi dospjelo na naslovnice. Channe mogu biti velike od 10-15 cm do 1.5 metar. Ove manje do 30 cm se svrstavaju neformalno u patuljaste channe. Postoji nekoliko popularnih vrsta koje akvaristi diljem svijeta (osim SAD-a) drže u akvarijima. To su: channa bleheri, channa sp. Assam (lal cheng), channa orientalis, channa gachua, channa pulchra… Neke channe srednjih mjera su channa stewartii, channa aurantimaculata, channa pleurophthalma. One zbilja velike su: channa striata, channa micropeltis, channa barca…  I sve nabrojene su tropske ili subtropske. Općenito su channe distribuirane u Aziji i Africi (parachanne).

Ta slatka zlatna ribica…

Vratimo se malo opet channama kao opasnim invazivnim ribama. Zaključili smo već da je jedan dio ovog roda riba zbilja opasan za biotope ukoliko se nepromišljeno pušta u divljinu. No, da li je to tako samo sa zmijoglavama? Treba li ih zabraniti u svim državama (što se na sreću još nije desilo) kako neki pojedinci navode da bi trebalo?

Znate onu slatku zlatnu ribicu? Da, baš onu. Onu koju možemo vidjeti u kuglama na televiziji. Jeste li znali da ona potjeće iz Japana i Kine? Da, to jeste vjerojatno. Ali jeste li znali i da je ona sada rasprostranjena diljem Zemlje? Možda ste i to znali. Ali ono što zasigurno niste znali jest da je svrstana među invazivne vrste. Istina, pomislite samo koliko jezeraca ima puštene zlatne ribice (koje su zapravo šarani).

Ili sjetite se slatke male gambuzije. Ona pak potjeće iz Meksičkog zaljeva, otporna je na nevjerojatne raspone temperatura i saliniteta vode. Sada se može pronači diljem svijeta, pa čak i u Hrvatskoj. Gambuzija se drži odgovornom za izumiranje dugine ribe iz sub-tropskih pritoka Brisbane-a, a ozbiljno je narušila biotope diljem svijeta.

Na popisu vrlo invazivnih vrsta nalazi se 20-tak riba. Pa opet, National Geographic nije snimio o njima dokumentarac i nisu zabranjene za uvoz svugdje.

Kod nas…

U Hrvatskoj za sada koliko je poznato postoje samo 2 para channa i to channa sp. Assam.  To je subtropska vrsta channa koja naraste do 18 cm i nebi mogla preživjeti prvu zimu u našem podneblju, kada bi bila puštena u prirodu. Tako i većina drugih channa koje se drže u akvarijima. Nadam se da će se fond channa povećati s vremenom u našoj zemlji, a ne zbog loše reklame gubiti moguće buduće ljubitelje i držatelje.  Ovo su posebne, inteligentne ribe koje se isplati imati u akvariju jer nude ne samo svoju ljepotu nego i posebno ponašanje.

Ksenija Mijoković

Izvor slike: www.rivervalleynwc.com